Ne laži mi je knjiga koja mi je baš legla. ima sve što treba imati dobar triler. Velebna kuća koja se prodaje na osami, vlasnica koja je nestala ili ubijena, zaručnici koji ostaju zatočeni u kući zbog snježne oluje. Uz to u romanu je izražena napeta atmosfera straha, mogućnost da se još netko nalazi u kući i, svakako, šokantan završetak. Iako ideja nije originalna mora se priznati autorici da je majstorica trilera.
Sve je posloženo tako da se osvrćete oko sebe, pogotovo ako knjigu čitate sami.
Pronalazak kuće
Za mlade zaručnike Triciu i Ethana kupnja kuće velika je stvar. Pogledali su ih već nekoliko, ali tek kad su ugledali zadnju, prekrasnu kuću na osamljenom imanju izvan grada, pomislili su da je to kuća za njih. Ili, to je bar pomislio Ethan. Triciu je odbijala pomisao da je kuća pripadala uglednoj psihijatrici dr. Adrienne Hale koja je nestala, a smatra se da je ubijena. Ali dok se zaručnici premišljaju razgledavajući kuću snježna oluja im onemogućuje povratak u grad i oni moraju prenoćiti u “ukletoj” kući.
Seanse
Kad se njihov opstanak u kući produži na nekoliko dana, Tricia otkriva tajnu sobu prepunu kazeta s audiozapisima seansi koje je psihijatrica godinama snimala. Znatiželjna odluči ih poslušati nekoliko i shvaća da je doktoricu jedan klijent ucjenjivao. Istovremeno, u tavanskom prostoru čuju se neki neobični šumovi.
Ne znam što želiš da ti kažem. Provjerili smo svaku sobu i pogledali što pažljivije možemo. Ako je netko ovdje ne želi da ga nađemo. str.38
Tricia
Tricia posluša nekoliko zapisa i shvaća kako je doktorica sve seanse snimala, a zatim napisala knjigu u kojoj je opisala najzanimljivije slučajeve. Svi pacijenti imali su različite tajne. Najzanimljivija je priča o djevojci koja je preživjela napad suludog ubojice koji joj je ubio zaručnika i prijateljicu.
Mene..netko ucjenjuje. Jedan pacijent. str 158.
Dojam o djelu
Ne laži mi je još jedna uspješnica Freide Mc Fadden. Ova mi je knjiga još bolja od prethodne pročitane (Sudar). Napetost se gradi postepeno, atmosfera je teška i povremeno mučna. Specifično je što se cijeli roman događa praktički u istom prostoru, u osamljenoj vili, gdje je zbog snježnih nanosa ostao zatočen mladi bračni par.
Tricia i Ethan malo po malo pretražuju kuću, a svojom potragom sve više otkrivaju o nestaloj vlasnici dr. dr. Adrienne Hale. Tricia se isprva ne osjeća ugodno u kući, navodno, mrtve osobe, ali pronalaskom kazeta njezina znatiželja prevlada strah i nelagodu.
Ipak, u kući ima nešto zlokobno I teško što mladi par čini nervoznim. Tome pomaže i golema slika psihijatrice koja visi u dnevnom boravku i promatra ih sa zida.
Roman je pun obrata koji se događaju u kratkim poglavljima u kojima nam priču, u dvije pripovjedne linije, pričaju čas Tricia, čas psihijatrica.
Psihijatrica ima mnoge tajne koje Tricia postepeno otkriva, ali i drugi likovi su puni zagonetnih odnosa iz prošlosti koje dobivamo na uvid malo po malo.
Rastuća dinamika u kojoj dolazi do svojevrsnog krešenda na posljetku dovodi do šokantnog kraja u kojem je naša percepcija promijenjena, a stvari konačno sjedaju na svoje mjesto.
Moje preporuke za ovaj roman.
Razlog zbog kojeg ga neće uhvatiti je taj da on ne postoji.. Kažem da ste sve to izmislili.str.212.
Freida Mc Fadeden najpoznatija je po serijalu Kućna pomoćnica.
O autorici
Freida McFadden je američka autorica bestselera i liječnica specijalizirana za rehabilitacijsku medicinu (fizijatriju). Postala je globalno prepoznatljiva po svojim napetim psihološkim trilerima koji su često na vrhovima ljestvica prodaje. Najpoznatiji je njezin serijal o Kućnoj pomoćnici.
Castle Rock gradić je s manje od 2000 stanovnika, no u njemu se događa svašta zanimljivoga, a najviše strašnoga. Poznat nam je iz romana Mrtva zona, Cujo, Tamna polovica, Vreća kostiju, Liseyna priča i Potrebne stvari. Javlja se i u dobrom broju Kingovih pripovijetki, ali suzdržat ću se od nabrajanja.
Što nam se sve tamo dogodilo? Imali smo serijskog ubojicu i silovatelja (Mrtva zona), bijesnog bernardinca (Cujo), podvojenog pisca (Tamna polovica), tugujućeg muža i tugujuću ženu (Vreća kostiju, Liseyna priča). U romanu Potrebne stvari imamo puno toga, ali fokusirajmo se na novu radnju koja je otvorena troja vrata od dućana koji je odnio zagonetni požar.
Nova se trgovina, znakovito, zove Potrebne stvari i jedina je u Castle Rocku koja ima predivnu, modernu, skupu zelenu tendu. Svi građani, pogotovo oni kojima je do toga stalo, već iz tende vide da će to biti neobičan dućan s neobičnim, ali veoma skupim stvarima.
Gospodin Leland Gaunt, vlasnik te nesvakidašnje trgovine, dobro se, međutim razumije u cjenkanje. Sve te prijeko potrebne stvari dobit ćete po izvrsnoj cijeni – točno onoliko koliko imate u novčaniku, plus mala psina nekome od sugrađana.
…u malim mjestima… pa pretpostavljam da ti ne moram objašnjavati kako to izgleda. Svi se međusobno trpe – hajmo to tako reć – ali ustvari uopće nisu sretni jedni s drugima. Neko je vrijeme sve mirno i tiho, a onda skoče jedan drugome za vrat i eto ti tarapane. (str. 12.)
Što može poći po zlu?
Puno toga, ispostavit će se, a sve će vam biti jasno kad kažem da su Potrebne stvari napisane kako bi se King riješio Castle Rocka. Pisac kaže da ga je gradić počeo previše zanimati i uvlačiti u sebe, a to za pisca nikad nije dobro. Zato je, u ovom romanu, došao čas za razračunavanje s voljenim gradićem.
Potrebne stvari
U uspavanom gradiću Castle Rock baš se ništa zanimljivo ne događa. I zato su, razumije se, svi veoma uzbuđeni kad jednoga dana na jednom starom izlogu ugledaju natpis – Potrebne stvari, otvara se uskoro! Novi dućan postaje tema svih razgovora, počevši od kućanica pa skroz do gradskog šerifa Alana Pangborna.
Upoznajemo široku paletu likova i svi će biti manje ili više važni. Za početak, tu je Leland Gaunt, vlasnik novog dućana.
„Kad imaš posla sa mnom“, rekao je gospodin Gaunt, zamahujući da izvede bacanje, „trebao bi zapamtiti dvije stvari: gospodin Gaunt zna najbolje… i posao nije gotovo sve dok gospodin Gaunt ne kaže da je gotov.“ (str. 261.)
Alan Pangborn je šerif s tužnom obiteljskom pričom iza sebe, ali polako staje na noge, ponajviše u društvu Polly, krojačice koju muči strašan artritis.
Wilma i Nettie odavna su neprijateljice, a bome se ni Henry i Hugh ne slažu najbolje. Puno je prikrivenog nezadovoljstva i gorčine u žiteljima tog gradića, no oni su toga blaženo nesvjesni. Osim gospodina Gaunta, koji, oh, itekako dobro zna kakvi su ljudi i kakva su im srca.
To još nije bio njegov grad, ali će uskoro biti. Već je posjedovao založno pravo na njega. Oni to nisu znali… ali saznat će. Saznat će. (str. 340.)
I tako, dućan se otvara, a prva je mušterija mali Brian. Brian koji tako jako voli bejzbol i ima tako puno sličica slavnih bejzbolaša i… Fali mu točno ta jedna posebna sličica. Gle čuda – gospodin Gaunt ima baš tu – potpisanu! Brian bi sve dao za nju, baš sve. A cijena? Sitnica. Samo osamdeset i pet centi. I jedna mala podvala…
Svijet je pun potrebitih koji ne razumiju da je sve, sve, na prodaju… ako si voljan platiti cijenu. (str. 89.)
AI generated
Potrebne stvari iznova
Potrebne stvari čitala sam davno, ima od toga sigurno dvadeset godina! Bila mi je to prva Kingova knjiga i tu je počela moja ljubav prema svemu što taj čovjek napiše! Potrebne stvari su sve ono što očekujete, ali više i bolje. Prvi put objavljen davne 1991., King kaže da je smatrao da je to jedno od njegovih remek-djela. Kritika ga je, pak, nazvala neuspjelim romanom strave pa King zaključuje da to ipak i nije baš dobar roman.
Dakle, s kritikom se uopće ne slažem jer Potrebne stvari do dana današnjeg meni ostaju jedan od najboljih Kingovih romana.
Zato što svaki izbor sa sobom nosi određene posljedice. Zato što u Americi možeš imati sve što ti duša poželi, ali samo ako to možeš platiti. Ako ne možeš platiti ili ako odbiješ platiti, zauvijek ćeš ostati u potrebi za time. (str. 457.)
Doista je to roman strave! Ima gotovo osamsto stranica i mali milijun likova. Svi su jako zanimljivi, svi su važni za priču. Svi imaju svoje potrebne stvari, tajne stvari koje ni ne znaju da žele dok ih ne ugledaju u izlogu Gauntovog dućana.
Onog trenutka kad polože oči na tu stvar, spremni su na sve, apsolutno sve, kako bi je dobili. I još strašnije, kako bi je zaštitili.
Pretkraj romana, postaje očito tko je zapravo Gaunt, no Castle Rock tada je već na rubu propasti i nema nikoga tko bi mario. Ispravljam se, skoro nikoga. Šerif Alan Pangborn jedan je od rijetkih koji nije nogom kročio u novu radnju.
Alan se tada sjeti još nečega – nečega što mu je baka često govorila kad je bio mali: Vražji je glas milozvučan, lijepo ga je slušati.(str. 68.)
Jedna od najboljih
Sumirat ću, već sam napisala i previše riječi… Što mogu kada me moj omiljeni autor toliko ponese! Potrebne stvari obavezno stavite na listu za čitanje, posebno ako volite Kinga i ako ih dosad niste čitali. Prije nego sam ih počela iznova čitati, malo sam se bojala da mi se više neće sviđati toliko koliku su mi se sviđale kad sam bila tinejdžerica, ali strah je bio apsolutno suvišan! Roman je izvanredan i toliko sam uživala u čitanju! Lukavost prepredenog gospodina Gaunta, iskonsko zlo koje u njemu leži i čini ga sposobnim trgovati ne samo onime što duboko u sebi želite, nego onim što doslovno trebate. Trenutak u kojem mali Brian kupuje sličicu i vi znate, ZNATE da sve kreće dovraga i da povratka nema. Cijela ta suluda, divlja, neobuzdana atmosfera smaka svijeta na samom kraju romana drži vas prikovanima za papir i jednostavno, koliko god roman bio debeo, čita se u dahu!
Od mene ogromne preporuke! Neopisivo mi je drago što je Vorto Palabra odlučio objaviti novo izdanje ovog romana jer oduvijek sam ga željela (čini se da je to moja potrebna stvar, hehe) imati na polici, a basnoslovno je skup u second-hand knjižarama.
Napokon ga imam, a nisam morala prodati dušu (niti svu zlatninu koju imam) za njega. Ima li veće sreće za knjigoljupca?
Ostali naslovi ovog autora
Nije lak posao navesti sva Kingova djela pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:
Kao što vidite, puno sam ga čitala, iako, naravno, ima tu još posla. Ove koje nemaju link čitala sam prije bloga, tako da za njih, nažalost, nemam osvrt. Sve vam ih od srca preporučujem, osim Uspavanih ljepotica; taj mi se roman nikako nije svidio i jedva sam ga dovršila.
Ako volite Kinga, preporučit ću vam još i monografiju Stephen King: svemir najčitanijeg pisca današnjice autora Beva Vincenta. Monografija je izvrsna, obogaćena mnoštvom fotografija, detalja iz Kingovog života te njegovih (i vanjskih) osvrta i tumačenja romana koje je napisao. Mene je oduševila i svaki put prije čitanja nekog njegovog romana, uzmem tu monografiju u ruke i nanovo iščitam što sam pisac, ali i kritičari, imaju reći o naslovu u pitanju.
Sve gore navedene informacije o Castle Rocku i o romanu Potrebne stvari uzela sam i parafrazirala iz te knjige.
Iz vedra neba romantična je drama koja se događa u Londonu i okolici 1940. godine, u trenutku kada neprijateljske bombe razaraju grad. Autorica je provela opsežna istraživanja, uključujući posjete bazama bombardera iz Drugog svjetskog rata kako bi čitateljima što vjernije dočarala stvarne opasnosti. Zvukovi sirena za zračnu opasnost, život u skloništima, policijski sat i stroge mjere racionalizacije hrane bile su svakodnevica građanima Londona u tom vremenu.
Josie
Josie je zaposlenica male čajane u centru Londona. Nakon što joj supruga Stana regrutiraju u vojnu službu, Josie ostaje sama u gradu pod zračnom uzbunom. Nakon što joj dom razrušen, a ona sama ranjena, Crveni križ i volonteri evakuiraju je na englesko selo kako bi se oporavila.
Selo
Josie dolazi u kuću hladne aristokratkinje, gospođice Harcourt, koja je nevoljko prima. Radišna i vrijedna Josie malo po malo dobiva sve bolji položaj u kući gospođice Harcourt na nezadovoljstvo domaćice Kathleen. Josie nagovori vlasnicu na otvaranje male čajane u koju bi dolazili seljani i vojnici iz obližnje baze. Tako upoznaje i kanadskog pilota Mikea Johnsona, koji u Josie budi mir kakav nikada prije nije poznavala. Ali vojnici su suočeni s mnogo gubitaka, javlja se sumnja na izdaju, svatko je sumnjiv…
Mislite da netko dojavljuje Nijemcima za naše bombardere? Izgleda tako. Da. str. 276.
Dojam o djelu
Knjiga se temelji na stvarnim povijesnim okolnostima koje je autorica fino umotala u romantičnu dramu. Premda se čini da su rat i romantika oprečne teme, u ovom se romanu jako dobro sljubljuju. Autorica je poentirala ono što mali ljudi čine u svakom ratu: nastoje preživjeti. Tako je i s Josie. Ona se ne predaje. Dolaskom u provinciju dobiva novu nadu u bolji život. Radi svakodnevne poslove u kući gospođice Harcourt, ima planove za čajanu kako bi pomogla vojnicima, ali i samoj sebi za nastavak normalnog življenja.
Uz to, cijelo vrijeme osjeća krivnju jer živi relativno normalno dok je suprug na ratištu. Moralne dileme su još naglašenije kada upozna zgodnog pilota.
Knjiga ne opisuje vojne operacije i ratna stradanja eksplicitno, već je povijesna pozadina u službi same priče. Napetost se ipak postiže dijelovima u kojima Josie napušta London, sama i bez ikoga dok se grad bombardira, te sumnjom da netko odaje obavještajne podatke Nijemcima.
Činjenica je da su mali ljudi, vojnici, kao i žene koje su bile u pozadini, opskrbljujući vosku hranom i lijekovima, iznijeli na leđima teret rata. Većina tih ljudi bila je anonimna i nitko se nije izdvajao pa tako ni glavna junakinja Josie. Ona je samo obična žena koje je odlučila preživjeti najbolje kako zna. A uz to, dijelila je optimizam i nadu svima oko sebe.
Zaključila bih da, iako je Iz vedra neba ratna drama, naglasak je na vjeri u bolje sutra, hrabrosti da se krene dalje unatoč teškoćama i romansi koja traži put u vihoru rata.
Znam da vam se dogodilo nešto najgore na svijetu, ali morate se nastaviti boriti. Moramo pokazati da smo mi Britanci i da nas neće slomiti. str. 41.
O autorici
Rhys Bowen britanska je autorica i dobitnica brojnih književnih nagrada, a proslavila se uspješnim povijesnim romanima i serijalima misterija. Njezine knjige prodale su se u gotovo 10 milijuna primjeraka i izašle na više od 30 jezika. Osvojila je dvadesetak književnih nagrada, među njima prestižne Agatha, Anthony i Macavity, a njezini naslovi redovito se nalaze na listama bestselera New York Timesa.
Mogu li nesvjesni, vrlo suptilni trzaji na licu koji se događaju u milisekundi pokazati iskusnom ispitivaču više nego verbalni izričaj? Američki psiholozi, koji su sredinom 1960-ih godina proveli ovaj zanimljiv eksperiment, utvrdili su da takvi naoko nevidljivi treptaji ili mikrodepresije otkrivaju prave osjećaje ljudi.
Upravo je ovo bila polazišna točka Sebastianu Fitzeku za knjigu Izraz lica.
Radim kao stručnjakinja za čitanje izraza lica. Moj posao je, između ostalog, analizirati sitne i u pravilu nenamjerne izraze ljudskog lica, da bih otkrila skrivene emocije. str. 44.
Hannah
Hannah Herbst najiskusnija je njemačka stručnjakinja za izraze lica, specijalizirana za tajne signale ljudskog tijela. Kao savjetnica policije sudjelovala je u brojnim istragama i pomogla razotkriti nasilne zločince. Upoznajemo je ranjenu i otetu iz zatvorske klinike, a to je učinio serijski ubojica Kirurg. Hannah se ne sjeća ničega jer je izgubila pamćenje poslije anestezije zbog intolerancije na neke lijekove.
Patim od rijetke intolerancije na lijekove. To nije prvi put da nakon anestezije gubim pamćenje. str. 157.
Sumnja
Kirurg suočava Hannah s užasnom vijesti. Njezina je obitelj ubijena, a ubojica je sama Hannah. Uostalom, ona je to sama i priznala što pokazuje video snimka. Hannah je užasnuta, ali dok gleda snimku i sluša svoje priznanje, uočava trzaj na vlastitom licu koji je uvjerava da ona nije ubojica. Od cijele Hannine obitelji, preživio je samo njezin mali sin Paul. Koji je nestao.
Ja sam si priznajem dala znak. Da privučem ubojicu. Kojem sam se previše približila. str. 285.
Nešto što ne želim otvoreno priznati, ne javnosti. Možda čak niti samoj sebi. str. 319.
Dojam o djelu Izraz lica
Izraz lica onaj je tip romana kojim ste istovremeno iznervirani i oduševljeni. Svakako, autor se potrudio istražiti sve moguće sadržaje vezane za mikrodepresiju, a isto tako i intoleranciju na lijekove zbog koje nakon anestezije dolazi do kratkotrajne amnezije, dok ono što se dogodilo puno prije ostaje pohranjeno u sjećanju.
Ideja da se u triler uključe neobične manifestacije koje nam šalje libički sustav (za razliku od motoričkog za koji je zadužen um) zapravo je sjajna. Ali do vremena kada čitatelj pohvata sve konce, potrebno je probiti se kroz šumu nejasnoća. I koliko god pažljivo čitali, Fitzeka ne možete uhvatiti nespremnog. Ono što slutite, da se u pozadini svega krije nešto uistinu mračno, to dobivate tek na kraju i tada vam postaje sve jasno.
U romanu ima relativno malo likova i svi su važni. Zašto se specijalistica za čitanje izraza lica nalazila u zatvorskoj klinici i kako je dospjela u ruke serijskom ubojici zvanom Kirurg, tko je Fischerman i zašto ga Hannah nastoji namamiti? Kakva je uloga njezine prijateljice? Sve su to pitanja na koja nemamo odgovore veći dio knjige.
Ne znamo, na primjer, ni što se točno dogodilo Hanninoj obitelji. Hannah je optužena da ih je usmrtila, ali mi ne znamo je li to istina jer ne zna ni sama Hanna. Ne sjeća se, ali ono što ona jako dobro zna jest pročitati sitne trzaje sa svačijeg lica, pa čak i sa svoga kada se vidi na snimci.
Izraz lica roman je koji namjerno ostavlja „zbrkan“ dojam na čitatelja, baš kao i sama glavna junakinja. Šokantni obrati i likovi koji su čas pozitivci, čas negativci jako zbunjuju. Ali kad se konačno kroz sve to probijete, kraj je spektakularan.
Ideja o tome kako se tijelo ne može prevariti bez obzira na snagu volje, glavna je misao vodilja i poanta knjige.
Kao i uvijek, za one koji vole Fitzeka knjiga će biti odlična, dok za one druge koji vole jednostavnije zaplete roman Izraz lica bit će možda prenaporan. Stavljam podsjetnik na romane:
Sebastian Fitzek najuspješniji je njemački pisac psiholoških trilera. Od prvijenca Terapija, svi njegovi romani zauzimaju visoka mjesta na listama uspješnica. Knjige su mu prevedene na 24 jezika i služe kao predlošci za međunarodne filmske i kazališne adaptacije. Živi u Berlinu s obitelji.
Jesen je 2000. godine. Studentica Percy Marks izišla je do bara s prijateljima koji su uskoro otišli, ostavljajući je da uživa u glazbi. Na džuboksu tada zasvira „Sara Smile“, a Percy susreće svoju sudbinu u liku privlačnog glazbenika Joea Morrowa.
„Ne družim se s muzičarima“. „A zašto?“ upitao je i nasmijao se hodajući unatraške prema vratima. Jer me čine nepodnošljivo zavidnom. „Jer me uvijek razočaraju“, rekla sam, što je također bila istina. (str. 14.)
Percy jako voli glazbu i u neku je ruku za nju nadarena. Joe je jedan veliki talent i dok raspravljaju o pjesmama, glazbi i dubokim rezovima, Percy zna da će jednoga dana biti velik, da je zvijezda koja samo što nije rođena.
Trgnuo se dok je to pjevao, glas mu je zadrhtao, a ja sam bila prilično sigurna da gledam zvijezdu – da će ono što osjećam osjetiti svatko tko ima oči i uši… (str. 22.)
Među njima rađa se prijateljstvo obojeno strašću, strahom, predanošću i kreativnošću. Netko će nekome pomoći, netko će pobjeći. Dok dišu za glazbu, note i jedno za drugo, počet će i međusobno uništavanje.
…na koliko je različitih načina uopće moguće da dvoje ljudi jedno drugome lome srca? (str. 239.)
Što su duboki rezovi?
Roman objašnjava, duboki rezovi manje su poznate pjesme nekog izvođača, a hrvatski pandan izrazu bili bi, možda, skriveni dragulji.
Dakle, vrlo nesretno odabran naslov… Možda bih, da pripadam svijetu glazbe, odmah znala na što se misli. Ovako, mislila sam da je riječ o samoozljeđivanju i roman me nije privlačio. Mislila sam da će biti jedan od onih naslova koji se mjesecima i godinama povlače po policama. Ne znam ni sama zašto sam počela čitati. I toliko mi je drago što jesam!
Roman Duboki rezovi nije ništa od onoga što sugerira naslov ili (kričavo crvena) naslovnica! Posveta je to početku stoljeća, posveta glazbi o kojoj ja nemam pojma, ali sam je zamišljala. Ne mogu vam opisati koliko me roman usisao u sebe, iako – naglasit ću još jednom – ne znam ni jednu jedinu pjesmu koja se u romanu spominje…
Mislim da su mi pjesme otvorile prozor u čaroban svijet… Ondje kao da me čekalo nešto veće. Osjećala sam da jedini način da se tamo stigne vodi preko pjesama. Kao da bi mi pjesme, ako ih dovoljno pažljivo slušam, mogle pokazati pravi put. (str. 41.)
Vratit ću se opet na naslov. Iako se prvenstveno misli na pjesmu, duboki rezovi mogli bi biti i ono što su Percy i Joe urezali jedno na drugo. Međusobno su se povrijedili, slomili su si srca, ali su, tijekom godina, ostali upisani jedno na drugom.
Nostalgični vibe
Priča mi je bila prelijepa, iako su i Percy i Joe vrlo odbojni i ne bih se s njima družila u stvarnom životu. Ona mi je previše „needy“, a on je smrad svoje vrste. Stvari koje su se među njima dogodile pomalo su mi neoprostive, ali zanimljiv je način na koji autorica ispisuje njihovu ljubavno-glazbenu priču. Čitavo se vrijeme fokusirajući na glazbu i ono što im ona donosi, nekako se manje osvrće na to kako utječu jedno na drugo. Zbog takve perspektive, neki malo zaboravljiviji, popustljiviji čitatelj usudio bi se reći da je ovo čak i lijepa ljubavna priča. Sreća, nisam jedna od takvih pa ću reći da je ovo lijepa toksična priča.
Gledaj, šapnula mi je pjesma tog dana u dnevnom boravku. Život može biti tako velik. (str. 27.)
Ono što mi se najviše svidjelo jest stil pisanja. Obožavam tu melankoliju koja se prelijeva sa stranica, cijeli taj neki nostalgični vibe koji me vuče dalje u prošlost, bar 30 godina prije te 2000. u kojoj se radnja odvija. Čitajući, vidjela sam gramofon i ploče. Vidjela sam neonska svjetla i dim, sve nekako u smeđim tonovima. Holly Brickley piše poput autora koje volim, koji su poznati po toj nekoj lelujavoj snovitosti, ako znate na što mislim. Na onaj osjećaj čežnje toliko jak da ga i mi čitatelji osjetimo. Na ono kad su likovi pomalo oštećeni pa ne možemo procijeniti koji im je sljedeći korak, ali znamo da to nije tako.
Do pisanja ovog osvrta, na društvenim sam mrežama vidjela malo i ništa osvrta za ovaj roman što mi se čini baš nepravedno jer uopće, ali uopće nije loš. Nije mi čista petica, ali uživala sam u priči, u glazbi, u nesavršenim likovima i u svemu onome što čini odrastanje, život i ljubav. Nije to ljubav kakvu bih poželjela za sebe, ali ljubav jest. Prožeta strašću, ljubomorom, pisanjem, pjesmom, kreativom…
Nadam se da će vam se svidjeti koliko i meni i odvesti vas u neki drugi svijet. Svijet u kojem se živi za glazbu i zbog nje.
AI generated
Ostali naslovi ove autorice
Duboki rezovi roman su prvijenac autorice Holly Brickley.
Novi roman Andersa Roslunda Bježi pravi je zatvorski krimić. Prvi je dio nešto sporiji, a kada to progurate, počinje uzbudljiva potraga za mladićem koji je nekad davno nestao iz zatvora i svi su mislili da je pobjegao.
Naravno, i u ovom su romanu glavni protagonisti kriminalac Piet Hoffman i policijski inspektor (ovaj put u mirovini) Ewert Grens. Njih dvojica odlučni su otkriti što se u stvari dogodilo mladom prijestupniku kojeg su svi znali kao Velikog Brata.
Piet
Piet Hoffmann odslužuje dugu zatvorsku kaznu. Osuđen za posjedovanje droge nakon što je pomogao kriminalističkom inspektoru Ewertu Grensu da se infiltrira u narko-bandu. Jednolični zatvorski dani naglo se mijenjaju dolaskom novog zatvorenika Brace.
Njegov stariji brat bio je najbolji prijatelj Pieta Hoffmana kad su bili mladi. Veliki Brat bio je taj koji je jedne noći nestao bez traga, a Braco svu krivnju svaljuje na Pieta.
Nakon što počinje Braco počne zlostavljati Pieta, ovaj shvaća da mora otkriti što se ustvari dogodilo Velikom Bratu. A kad mu Bracini ljudi zaprijete ubojstvom obitelji, Piet zatraži pomoć inspektora Ewerta.
Ja sam bijedni kriminalac, sam za sebe, i svaki sam dan riskirao život da se infiltriram, razotkrijem nekoga i zatrem sve one organizacije kojima svi vaši posebno obučeni i visoko plaćeni elitni policajci nisu mogli ni primirisati. str. 85.
Ewert
Ewert je umirovljen nakon što je u prethodnom slučaju jedva preživio. Njegovi su kontakti skromni, uglavnom dvoje sustanara i Peitova obitelj. Kad shvati da su Piet i njegova obitelj ozbiljno ugroženi, Evert se odlučuje aktivirati.
Stvorenje koje pedantno čisti svoju ćeliju jer mu je ona dom. Netko tko ni za čim više ne čezne. str. 31.
Dojam o djelu Bježi
I u ovom romanu nastavlja se neobično prijateljstvo između kriminalca i policijskog inspektora. Njih dvojica su već puno toga zajedno prošli pa ako ste čitali prethodne Roslundove romane, upoznat ćete pravu prirodu njihova odnosa.
Dok je Piet zgodan, mišićav i opasan, onakav kakav bi fizički i sam autor htio biti, njegov pandan je punašniji, stariji i vječno umorni inspektor, što je bliže onome kakav je autor stvarno (iz autorova intervjua švedskim novinama).
Bježi je roman s puno preokreta, iako se većina knjige događa u zatvorskom okruženju. Upoznajemo zatvorenike, čuvare i pomoćno osoblje i svatko od njih doprinosi napetosti nekom svojom osobnom pričom. I ovaj se put Roslund dotiče maloljetničkih bandi i njihove rasprostranjenosti u Švedskoj što je, izgleda, gorući problem koji Švedska ne uspijeva učinkovito riješiti. Također ukazuje na korumpiranost zatvorskog i pravosudnog sustava u zemlji koja se zaklinje na legalnost sustava. Ali kao i svugdje: u svakom zrnu ima kukolja.
U svakom slučaju, nakon nešto sporijeg početka, radnja se postepeno zahuktava i Bježi je na kraju sasvim solidan kriminalistički roman.
Evo podsjetnika na nekoliko prethodnih Roslundovih romana:
Anders Roslund švedski je novinar i pisac koji se proslavio romanima napisanim u suradnji s bivšim kriminalcem Börgeom Hellströmom. Osnivač je i bivši voditelj Kulturnyheterna (Vijesti iz kulture) na SVT-u, švedskoj nacionalnoj televiziji. Dugi niz godina radio je kao novinar, specijaliziran za kriminalistička i društvena pitanja, te kao glavni urednik u Rapportu i Aktuelltu, dva glavna informativna programa na SVT-u.
Anđeo grada počinje gotovo točno tamo gdje prethodni nastavak, Crni časoslov, prestaje. Tako da, molim vas, ne čitajte ovaj roman prije Časoslova. Ako želite pohvatati sve konce, kojih ima more sinje, čitajte po redu.
A ako niste čitali Časoslov, nemojte čitati ni ovaj osvrt. Pokušat ću pisati bez većih spoilera, ali ne mogu jamčiti da mi se poneki negdje neće sakriti.
Anđeo grada počinje na neku vrstu baskijskog Halloweena. U tom mračnom, maglovitom ugođaju paljenja svjetla u bundevama, bivši inspektor Kraken dobiva poziv.
Što se mene tiče, bilo je potrebno još nekoliko smrti ili za dlaku izbjegnutih smrti onih koje sam volio kako bih se uvjerio da na čelu nosim poljubac smrti i prenosim ga svojim najbližima. (str. 16.)
Anđeo grada
Zove ga prijateljica i inspektorica u Odredu za zaštitu baštine, Mencia Madariaga i poziva u Veneciju. Naime, maleni tamošnji otok je u plamenu, nestala je hrpetina knjiga neprocjenjive važnosti, u požaru su pronađena tijela… A od nekoliko Unaiju veoma važnih osoba nema ni traga ni glasa. Te su osobe – začudo – zadnji put viđene baš u Veneciji.
Opet započinje inspektorova utrka s vremenom. Ovaj put, ona ga vodi prelijepim uličicama i kanalima Venecije.
Kada na zgarištu pronađe porculanskog anđela, jasno mu je da netko želi da baš on istražuje slučaj.
Tijekom tih prvih nevinih dana još ne znaš… da je ruka usuda već počela stezati krug oko tebe. Još ne znaš da će te zatočiti i da ćeš žaliti do kraja života. (str. 25.)
Je li to Kaliban, ubojica doživotno zatvoren zbog svega što je napravio u prethodnom romanu? Ili je to netko puno bliži našem inspektoru?
Unai susreće osobe za koje je mislio da ih više nikad neće susresti.
Volim
Što mogu. Od prvog trenutka kad sam oči položila na prvu rečenicu serijala o inspektoru Krakenu, nepovratno sam se zaljubila. Ovo je moj serijal, onaj čije nastavke kupujem bez razmišljanja. Unai je moj lik, onaj čije dramatične, turobne i zapetljane avanture pratim diljem Europe.
I koliko god ovaj serijal imao nastavaka, pobožno ću ih čitati i s ljubavlju odlagati na posebno mjesto na polici.
Dakle, sve vam je jasno. Naravno da preporučujem roman Anđeo grada! Naravno da sam uživala ko glupača čitajući!
Ovo je prvi put u tvojem životu da osjećaš da imaš sve i svakoga jutra … pitaš se, mrtva od straha, koju ćeš cijenu morati platiti za toliku sreću. (str. 136.)
Priča je ispripovijedana u dvije vremenske linije, 1992. godine i trideset godina kasnije, 2022. Obje su mi jako dobre i na kraju se, naravno, spajaju u jednu. Radnja je odlična, sve ono što biste i očekivali od Eve Garcie… Imamo zagonetni požar, zagonetne smrti. Imamo staru venecijansku vendettu, a to je jedan od najzanimljivijih dijelova romana! Imamo skrivene obiteljske tajne, veze koje će prvi put ugledati svjetlo dana i slučaj koji je puno više od onoga što se na prvi pogled čini.
Ljubav Krakena i bivše načelnice Albe raspliće se baš onako kako sam i priželjkivala, njegova obiteljska situacija također. Za razliku od Crnog časoslova, koji mi je bio prilično težak i zahtjevan za čitanje, s Anđelom nisam imala taj problem! Slučaj nije jednostavniji, ali je čitljiviji i manje zakučast. Razumljiv je i mi se doista uživljavamo u sve ono što se događa pred našim očima.
Što kažu drugi?
Premda mnogi osvrti pišu da je priča o Krakenu sažvakana i do kraja iskorištena, meni je stvarno bila odlična, bolja nego Časoslov. Što mogu, on je tako zabavan lik, a priče uvijek imaju ono što najviše volim – ubojstvo i legende. Ovaj put poprište svega nije Vitoria, nego Venecija, koja pruža još efektnije kulise za zločine obavijene tajnama i mitovima iz prošlosti.
Isto tako, ponegdje pišu da to više nije to, da Kraken više nije onaj koji je bio. To je donekle istina, ali ne smeta mi. Milijun je puta naglašeno da se povukao iz posla i traži mirniji život. Imajući da umu rasplet njegove privatne situacije (wink, wink), nadam se da će nam se u eventualno sljedećim romanima vratiti onaj dobri stari Kraken kojeg smo upoznali i zavoljeli u Šutnji bijeloga grada. Zasad, meni je drag i ovaj Unai, svakako je zadržao dozu dramatičnosti u izražavanju koja me svaki put nasmije.
Eto, to je to. Nadam se da ćete čitati, da će vam se svidjeti baš kao i meni te da ćete ostati vjerni ovom neobičnom inspektoru i njegovim mističnim slučajevima koji mirišu na stari papir, tintu i drevnu prošlost.
Ostali naslovi ove autorice
Eva García Sáenz de Urturi španjolska je autorica romana Saga o dugovječnima, Adamovi sinovi, Putovanje na Tahiti, Akvitanija. Ljestvice najprodavanijih naslova pomela je romanom Šutnja bijeloga grada, koji je prvi dio trilogije o baskijskom gradu Vitoriji i briljantnom profileru Krakenu.
Nakon ove trilogije, autorica nastavlja serijal o inspektoru Krakenu romanom Crni časoslov (link je u prvom odjeljku).
Iako slučajevi o kojima govore nisu povezani, stvarno preporučujem čitanje po redu jer je povezano sve ostalo. Najdraži dio serijala definitivno mi je onaj prvi. Čitajući Šutnju bijeloga grada, zaljubila sam se u inspektora Krakena, u Vitoriju i u neobične slučajeve koji traže razrješenje.
On je savršen. Zgodan, dotjeran muškarac, vrlo uljudan, odnosi se prema ženama kao da su kapljice rose na njegovu planu, nikad ne diže glas, uvijek vas nastoji razveseliti i ugoditi vam čitajući vaše želje prije negoli i vi sami pomislite što bi željeli.
Gdje upoznati takvog muškarca? Postoji li takvo savršenstvo? Naravno da ne postoji.
On je neobičan čovjek. Mora ga promatrati kao cjelinu, ne samo ako fragmente ponašanja. Bolji je od drugih muškaraca koje poznaje. str. 98.
Nina
Godinu dana nakon tragične smrti supruga, Nini se javlja poznanik njezinog pokojnog supruga s porukom punom sućuti i utjehe. Nina osjeti da joj toplina i ljubaznost koje pruža Nick olakšavaju svakodnevnicu i otvara se prema mogućnosti emocionalne veze s tim besprijekornim muškarcem koji je očito obožava. Ali, Ash, Ninina kći, nije baš uvjerena da je Nick dobar muškarac za njezinu majku. Istina, ne može mu naći nijednu zamjerku, osim što je jednostavno presavršen.
Martha
U drugom gradiću, cvjećarka Martha nestrpljivo čeka povratak supruga Alistaira sa službenog putovanja kojih je u posljednje vrijeme sve više. Opterećena brigom o djeci i vođenjem obrta, Martha je sve umornija, novca je sve manje, a Alistair je stalno uvjerava da njihove najbolje godine tek dolaze.
Sumnja
Naočit muškarac koji se predstavlja čas kao Nick, čas kao Alistair (a u rezervi ima još nekoliko identiteta) malo po malo izazove sumnju Ninine kćeri Ash, ali i kod cvjećarice Marthe. Čini se da ima još žena koje padaju na njegov šarm i masku brižnog i pažljivog muškarca koji je uvijek u nekom novčanom škripcu. Malo po malo, maleni crvi sumnje opsjeda jednu po jednu ženu, dok ne naraste u vješto spleteno klupko nelogičnosti, laži i prijevara.
Ja sam podvojen čovjek, moram biti. Da bi ženama dao ono što žele, moram žonglirati stvarima, a žongliranje stvarim iziskuje tajne i katkada laži. str. 44.
Dojam o djelu
Ne puštaj ga unutra roman je koji sam progutala u samo nekoliko dana. Priča o muškarcu koji je izmanipulirao i prevario više žena živeći dvostrukim, trostrukim životom više godina, navela me na ozbiljno razmišljanje nakon čitanja knjige. Postoje li uistinu takvi muškarci?
Kako možemo biti sigurni da nam ljudi koje tek upoznajemo govore istinu o sebi i svom životu? Nažalost, ne možemo. Lukavi manipulatori, psihopati i poremećeni ljudi izgledaju kao i svi ostali koji srećemo svaki dan. A takvi se još dodatno potrude da ostave sliku besprijekornosti i savršenosti.
Nick/Alistair, čovjek s mnogo identiteta, osim što je primjer samodopadnog narcisa koji je uvjeren da je dobar čovjek koji živi dobar život i usrećuje žene, istovremeno je i muški žigolo koji iskorištava usamljene žene koje mu plaćaju za njegovo vrijeme, za druženje ili seks.
Jesi li ti dobar čovjek? Mislim da jesam-odgovori. Doista mislim da jesam. str. 299.
Slika idealnog muškarca jednostavno neodoljivog ženama, koju je Nick predano gradio puno godina, počinje se lagano raspadati kada nekoliko žena s kojima je simultano u vezi počinje uočavati niz sitnih, ali zbunjujućih nelogičnosti koje ne znaju objasniti. Crv sumnje konstantan je i kod Ash, kćerki nove Nickove žrtve, udovice Nine.
Sva ta mala saznanja slažu se u naposljetku u savršenu puzzle slagalicu. Ali Nick je mačka s devet života i ne misli tako lako odustati. On pomno traži novu ženu, novu žrtvu koju će materijalno i emocionalno iskoristiti.
Ne postoji savršenstvo
Knjiga je odlično upozorenje svim ženama da s oprezom prilaze muškarcu koji je naoko presavršen. Savršenstvo teško postoji u svijetu ljudi jer smo svi satkani od vrlina i mana, radosti i tuga, uspona i padova, što nas čini svakodnevnim, ali jedinstvenim osobama. Gospodin Savršeni može preživjeti samo u emisijama tipa reality showa.
Naslov Ne puštaj ga unutra doslovno je i metaforičko upozorenje da ne puštamo neznance u svoj intimni prostor bez da smo se raspitali o kakvim se osobama radi.
Što se tiče stila pisanja i zanimljive ideje, Lisa Jewell ni ovog puta nije iznevjerila. Ne puštaj ga unutra zanimljiv je i napeti triler koji ne ispuštate iz ruku do samog kraja.
O autorici
Lisa Jewell autorica je devetnaest međunarodnih uspješnica, uključujući Noć kada je nestala, Nakon noći, Obitelj s gornjeg kata, Sve ovo je laž i Ostaci obitelji. Njezina djela prodana su u više od 10 milijuna primjeraka diljem svijeta i prevedena na 29 jezika.
Možda nas knjige baš zato privlače… da nam pokažu put kad mislimo daje onaj kojim idemo isuviše mračan. (str. 21.)
Špijunka iz knjižnice
Dvije žene. Dvije države. Jedan rat, jedan cilj. I knjige.
Dovoljno da privuče mene, a mislim i mnoge od vas. Još kad vam kažem da je Špijunka iz knjižnice roman inspiriran stvarnim knjižničarima koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili obavještajci, ne možete ne pročitati, zar ne?
Dakle, priča ide ovako. Ava je stisnuta, pomalo bojažljiva knjižničarka u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu. Budući da posjeduje set neobičnih vještina vezanih uz rad na mikrofilmu, američka joj vojska nudi rad za tajnu službu u Lisabonu.
Ava Harper voljela je miris starih knjiga više od ičega na svijetu. … Te žute mirisne stranice skrivaju priče o prošlosti i vječno znanje. (str. 3.)
Elaine zapravo nije Elaine, ali prisiljena je zadržati to ime. Život u okupiranoj Francuskoj sve je samo ne dobar. Konstantna glad i neprekidni strah, osvrtanje oko ramena, pažljivo biranje riječi život je na koji su prisiljeni svi koji nisu kolaboracionisti. Pridružujući se pokretu otpora, Elaine žrtvuje veliki dio svog prijašnjeg života kako bi radila na tiskarskom stroju i potajno distribuirala zabranjene novine.
Nemogućnost da odigra svoju ulogu protiv nacista činila joj se izdajom i da nije dovoljno dobra da se pridruži muškarcima i ženama u njihovoj hrabroj borbi. Sada joj nitko ne može reći ne… (str. 26.)
Neočekivano spašavanje i šifrirana poruka spojit će ove dvije žene neraskidivom vezom, nitima koje nisu mogle ni zamisliti.
Volim ratne romane
Ne mogu se oteti dojmu da ste me već prokužili i kad god je priča o Drugom svjetskom ratu, znate da ću vam je preporučiti. Naprosto ne mogu odoljeti! Takve mi priče imaju posebnu čar, ne zato što se govori o ratu, nego zato što je rat samo podloga za ljudske priče. Priče o hrabrosti, ustrajnosti, upornosti i ljubavi. Ljubavi prema muškarcu ili ženi, ali prije svega ljubavlju prema domovini i pravdi.
Isto je i s romanom Špijunka iz knjižnice. Prvih pedesetak stranica bilo mi je dosadnjikavo i nisam se uspijevala povezati ni s Avom, ni s Elaine, ali kasnije, kako priča napreduje, veoma sam uživala.
Lagan za čitanje, ovaj roman prilično teške teme uvlači nas u svijet hrabrih žena i muškaraca koji su bili spremni dati sve kako bi potkopali neprijateljski režim i spasili svoju domovinu iz ralja neprijatelja. Radnja mi je, prema kraju, bila vrlo dirljiva, no ne dovoljno da bih pustila suzu. To nije ni plus ni minus, samo napominjem.
Jako mi se svidjela, naravno, pouka romana. Knjige u sebi čuvaju povijest i pokušavaju pomoći ljudima da ne ponavljaju uvijek iste greške.
Želim reći da je sadašnjost u kojoj živimo prošlost u budućnosti. …to pismo je obrazovanje za buduće generacije i pouka da učimo iz pogrešaka. I da nikad ne dopustimo da se takva zlodjela ponove. (str. 156.)
Ne ide im, naravno, ali isto je lijepo što je ta važna uloga napisane riječi prepoznata i istaknuta.
Sve u svemu, bez puno filozofiranja, roman mi se svidio i iako nije štivo koje ću dugo pamtiti, preporučujem vam ga.
Špijunka iz knjižnice jedno je od onih cozy štiva koja se mogu čitati uvijek, ali ipak najbolje sjednu u kišnu jesen ili hladnu zimu.
Vjerujem da će se svidjeti većini čitatelja i da će većina vas uživati, baš poput mene.
Ostali naslovi ove autorice
Madeline Martin domaća je čitateljska publika imala priliku upoznati romanom Posljednja knjižara u Londonu. Taj mi se roman više svidio nego Špijunka iz knjižnice, ponajviše zato što sam se stvarno bila uživjela u radnju i jako me dirnuo.
Savršen brak napeti je roman koji vam ne da mira tjerajući vas da listate stranice sve brže i brže, ali srećom, samo je fikcija jer s toliko nelogičnosti koliko ih roman ima teško da bi mogao biti istinit. Ali, o tome malo kasnije.
Adam
Adam Morgan u velikom je problemu. Ne baš osobito uspješan pisac, oženjen je najuspješnijom odvjetnicom u gradu kojoj sve ide od ruke. Ali, Adam je preljubnik koji se nalazi s mlađahnom ljubavnicom Kelly u vikendici na jezeru dok mu supruga Sara rješava najteže slučajeve na poslu.
Kad se nakon uzbudljive noći s ljubavnicom Adam probudi, odlazi kući ostavivši usnulu Kelly. Sutradan, Kelly je mrtva, ubijena, a Adam potpuno nesvjestan događanja prethodne noći. Nastaje pravi pakao. Adam je prvi osumnjičeni, a spasiti ga može samo zakonita žena.
Znam da mi je nada jedino za što se još mogu držati i jedino što mi nitko ne može oduzeti. str. 234.
Sara
Sari Morgan posao cvjeta. Ni u braku joj nije loše premda nemaju djece, a Adam je beskoristan pisac pa žive gotovo posve na Sarinim prihodima. Kad Adam bude optužen za ubojstvo ljubavnice, na Saru se odjednom sruče sve otkrivene tajne njihova braka. Preljub, ljubavnica i ubojstvo. Ali Sara ne dvoji ni trenutak. Preuzet će Adamovu obranu.
Adam mi nije samo klijent. Opet se okrene prema poroti. Muž mi je. str. 272.
Dojam o djelu Savršen brak
Savršen brak pričaju nam u kratkim poglavljima naizmjenično Adam i Sara. Napetost je stalna, a priča o životu bogatog, uspješnog para čiji se savršeni svijet raspada zbog jedne pogreške vrlo je privlačan. Ali žao mi je, moram reći, priča ne drži vodu zbog niza nelogičnosti.
Nisam pravnica, ali situacija u kojoj je žena odvjetnica mužu optuženom za ubojstvo čini mi se pravno i moralno upitna, odnosno radi se o klasičnom sukobu interesa.
Ipak, knjiga mi se svidjela, premda likovi, pogotovo lik Adama, nisu previše simpatični. Sara se čini prezaposlena i nekako se drži nadmoćno u odnosu na supruga , dok Adam živi na njezin račun pod izlikom da treba inspiraciju za novi roman, a zapravo se prepušta flertu s mladom ženom dok mu žena radi.
I kad ste prihvatili da priča ide svojim tijekom i da se Sara bori kako spasiti Adama od smrtne kazne, dolazi veliko finale koje potpuno mijenja percepciju čitatelja. Sve što ste mislili da znate, sada se izokrenulo i uloge su potpuno drugačije.
Kraj je neočekivan i zapravo šokantan.
Ako želite brzu i nepretencioznu zabavu u knjizi kojoj ćete progledati kroz prste zbog mnogih detalja koji “bodu oči”, Savršen brak knjiga je za vas. Pročitala sam da se snima ekranizacija što me uopće ne čudi jer je roman upravo na razini holivudskih filmova B produkcije.
Poput heroina, od prvog trena u kojem sam je okusio izazivala je ovisvost, poletio sam-i od toga se dana nisam spustio -do danas. str. 64.
O autorici
Jeneva Rose američka je spisateljica, autorica niza bestselera. Njezin roman Savršen brak, po kojem se snima i holivudska ekranizacija, postao je golemi hit koji je osvojio ljestvice najprodavanijih knjiga i prevodi se na više od dvadeset jezika.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
